Paradoks sna: zašto ljudi spavaju tako malo kad im je san toliko potreban?

Biološki antropolog David Samson u knjizi The Sleepless Ape postavlja zanimljivo pitanje: ako je san ključan za pamćenje, emocije, imunitet i zdravlje mozga, zašto ljudi spavaju manje od gotovo svih drugih primata?

Samson procjenjuje da bi ljudima biološki trebalo oko 9,5 sati sna dnevno, ali prosječno spavamo manje od sedam sati. Taj jaz od oko 2,5 sata naziva "ljudskim paradoksom sna“.

Njegova teorija kaže da su naši preci, nakon što su sišli s drveća i počeli spavati na tlu, razvili kraći, ali kvalitetniji san kako bi bili manje izloženi predatorima.

Ljudi su tako evoluirali prema intenzivnijem snu bogatom REM fazom, uz više budnog vremena za društvene odnose, potragu za hranom i razvoj alata, piše Nature.

Samson zagovara "prosvijetljenje sna"

Knjiga se oslanja na istraživanja među čimpanzama i lovačko-sakupljačkim zajednicama u Africi. Samson ističe važnost gradnje gnijezda kod velikih čovjekolikih majmuna, što smatra važnim korakom u razvoju inteligencije i kvalitetnijeg sna.

Autor recenzije Nathaniel J. Dominy smatra da knjiga otvara važna pitanja, ali upozorava da neke tvrdnje nisu dovoljno razrađene, posebno one o ulozi vatre u ljudskoj evoluciji sna.

Spominje i zanimljivu mogućnost da gledanje u vatru, čije titranje odgovara moždanim delta valovima povezanima s dubokim snom, možda djelomično imitira učinke sna.

Samson na kraju zagovara svojevrsno "prosvjetljenje sna“ – više boravka na dnevnom svjetlu, večernja druženja uz vatru i obrasce spavanja bliže onima kakve su imali naši preci.

Glavna poruka knjige je da ljudi možda ne trebaju nužno više sna, nego kvalitetniji san usklađen s načinom na koji je ljudska vrsta evoluirala.